...ako znaš bilo što...

Dobrodošli na moj blog, u moj svijet ...

26.07.2017.

zaljubljen beskrajno ...

dio I - moj dnevnik, 20.06.2017. teška noć je iza. iako smo se čuli oko oko 11 uveče i onda oko 5 ujutro (?) i iako se i dalje volimo riječima, nešto me pritiska iznutra, i kao da imam neki teg u grudima. vjerujem ti seleonophila, vjerujem ti da se ne viđaš ni sa kim drugim, i da se ne dopisuješ sa nekim drugim na način flerta, samo želio bih potpuniji odnos, da smo zajedno 24/7, i baš mi je bilo super kad sam jučer sve do iftara znao gdje si. to je cijena koja se plaća, koja se mora platiti, koju moram platiti; stariji sam od tebe, nemam ti pravo uskraćivati svijet, a želim da mi pripadaš potpuno, kao što ja pripadam tebi. i kako će sve ovo izgledati nakon turske, ne znam. postoji ta mogućnost, strašna sama po postojanju, da ćemo se raspasti. teško će mi biti znam, jako teško, zaljubio sam se potpuno, bez skrivenih aduta, možda nije trebalo, možda je sve trebalo ostati na ,,hvala za knjigu,, i to je to . a možda je ovo samo moja izmišljotina, kukavički stav, ne imanje snage i resursa da se borim za tebe... ne znam... možda sve ovo i treba biti ovako, samo se trebam utemeljiti u sebi, u onome što jesam i kako jesam... suviše sam tvoj, znam da jesam... ići ćemo na koncert sevdaha, da i gradu kažemo da smo zajedno, i onda još tri dana do turske.. tačno se plašim kako će sve izgledati, da li će razlika ipak biti prevelika? ne znam... volim te beskrajno puno, i želio bih da smo svaki dan zajedno. a nećemo biti...

02.05.2017.

selenophila

zaljubljen, opet. bilo je momenata u prethodnih par mjeseci, kad sam mislio da se to više nikada neće desiti. desilo se, ipak. nije teško biti zaljubljen u nju. postoji u njoj nešto tako smirujuće, nešto od onoga što sam jednom napisao ,,da je svaki put kao prvi put,,. kakogod da se ovo bude razvijalo, već sad neki trenuci me definišu zauvijek - ona njena zelena haljina, ona njena kosa kad je ravna, one njene snene oči, onaj komplet hlače i sako boje mjesečine. kako Ona, za sada imenonovana kao selenophila sve ovo vidi, da li uopće misli o svemu na način kao ja, da li uopće ima nekih ideja o svemu, ne znam, niti želim znam. sada samo želim da pustim da traje, i da nekad u nekim povoljnijim okolnostima sve ovo njoj pročitam i kažem joj sve o tome kako znam sate provoditi gledajući u njenu fotografiju, kako maštam o tome da odemo ,,to the moon and never back,, i još puno, puno toga. i da budem pošten, čak i ako se sve ovo nekako razvije u nekom smjeru koji je predvidljiv, ako ode nekamo dalje, u drugi grad ili šta već, želio bih da zna da je ovih nekoliko dana (barem za sad) moga života učinila zaista, ali zaista lijepim. čuvaj se selonophila, vidimo se, poljubac

18.09.2013.

Šal od svile, opet ???

Na njeno insistiranje, ušli smo u nekakvu ,,pauzu,, u vezi, štogod to značilo. Svi kojima sam rekao šta je i kako je, ubijeđeni su da je ,,pauza,, samo izgovor,, za konačni prekid, ali eto ona valjda nema hrabrosti da mi saopšti tako otvoreno. Nisam ništa loše napravio, pričali smo neku noć dva sata telefon, nasmijavao sam je, upala je sa kreveta, rekla ,,ništa se ne sikiraj sve će biti ok,, ,,volim te,, ,,poselami svoje,, ali to su samo riječi. Realnost je takva da je nema tu, borim se koliko mogu da ne mislim o tome. Trebam valjda sačekati još neko razumsko vrijeme, ako se ona ne javi, a ja se neću javiti svakako, onda je definitivno kraj. Samo, D je u pravu, ovo joj nije fer, na ovakav način da se završi, izbjegavanjem viđanja, pa sad eto kao nekom pauzom... Izgleda da trenutno samo ja vjerujem u nju, i da samo ja nastojim da je odbranim, opravdam... U raskolu između onoga što bih želio da se desi, da mi se javi i da sve bude kao prije, i onoga što se dešava, a to je da mi se ne javlja, i da vjerovatno neće, osjećam se nekako prazno... Da li ću opet živjeti ,, Šal od svile,, ???

05.07.2013.

... 24 dana i 5 i kusur sati ...

24 dana i 5 i kusur sati kako smo se zadnji put vidjeli...
U velikoj nedoumici bijah, da ti opet predložim neku kafu,no pomislih - pomislit ćeš da te smaram.
 Istini za volju,  već zadnjih par puta kad god te pozovem ili dogovrimo kafu nešto se desi i ne odemo na kafu...Svjesni smo oboje da u zadnje vrijeme ne komuniciramo intenzivno kao prije,da se eto i ne viđamo...

 Nekako stičem utisak , kao da više ne zeliš da se viđamo, pa ako zbilja želiš da tako bude , jednostavno mi reci.  Znaš ono ,,najgore je kad se ljudi ne objasne.... ,, ... shvatam da si umorna i od posla, i od faxa, i da ti je sve iscrpljujuće,  da ti treba odmor... no ako vrijeme pokazuje ono da mi nismo mi , ako se pojavio neki drugi momak (koji  je možda jednako fin i interesantan ako ajlin momak),  ili  jednostavno ako ti postajem neki teret, i ako zeliš da prekineš sa mnom, samo kaži, da znam barem gdje smo i šta smo.

Eto, oprosti ako te gnjavim, i ako je ova poruka odveć paranoična.
To je zato sto mi nedostaješ, kako ti već napisah jednoć, toliko puno da je to neprevodivo u riječi .

 

Laku noć najmekša kosica,
:*

13.10.2010.

tišina u oku njenom...

,,Jučer sam vidio tišinu, u oku tvom i znao sam, nešto se dešava a mi nismo isti...,,
U najkraćem to je to. Najvjerovatnije, opet ponavljam grešku, osjećam to iznutra., kao da znam da se moja zvijezda na njenom nebu gasi.(Ako uopće i jesam neka zvijezda!Hm...)

Prije par dana pobijedio sam velikog majstora svih veza i vezica, svih šema i šemica, maga muško-ženskih odnosa, Šehu Velikog. Moje predviđanje u pogledu izvjesnosti kraja jedne veze koja to nije ni bila, pokazalo se surovo tačnim. I zato nemam nikavog razloga da sad ne vjerujem sam sebi. Trebam jednostavno stati, idem u pogrešnom smjeru, i to je to. Nalućujem. A što daljem odem, biće teže da se vrnem, i eto ti muke moje svagdašnje.

S druge strane stoji druga, ona, izvjesnija. Ona koja je prije samo par dana bila savršeni kompromis, sa svim vrlinama i manama.  Šta da radim? Kao da idem na pobjedu, a nadam se porazu. I mozda je opet najbolje da se vratim u svoju tvrđavu, da pustim svijet da teče, da se držim mimo njega, i navratim ga nekim kanalom samo onda i samo onoliko koliko meni treba.

I što mi je sve ovo, kojeg vraga trebalo ???

29.09.2010.

... i plovidba traje k' pre...

Jutro koje mi se jednostavno sviđa.

 Kišica donosi neki mir, osjećaj neke fine usporenosti, bez neke žurbe i hitnje bilo kud. Vjerovatno zato i pišem jutros, jer je jutro je refleksija mog trenutnog životnog toka. Bez neke hitnje. Bez srkleta ikakvog. Kao kad ideš negdje, poznaješ put, i ne zagledaš previše, jednostavno pustiš da te put vodi, a misli imaju prostora da se raštrkaju, kao oblačci po nebu.Skoro nehatno, ali ne nemarno, kao neki odmor poslije naporna posla.

Nema nekih burnih događanja, ali nekako mi tako i prija. Sloboda kao spoznaja nužnosti, možda najbolje da tako kažem. (Naravno uvijek postoji mogućnost da je to zatišje pred oluju,ali to je sad već domena spekulacije, ne ide mi se tamo.) Fin je to neki osjećaj. Uživam u onome što radim, i neka plima smirenosti me preplavila, i u ovom trenu to djeluje umirujuće.

Naravno, uvijek postoji neka ona, neko ko ti baš tada čini svijet još obojenijim. Pa tako i sad postoji ona. Ne znam u koju ladicu mog svijeta da je smjestim. Ne znam trebam li je uopće uvesti u svoj svijet. Ne znam da li ona to želi uopće. A i ne treba da  znam... Sve što treba je da i dalje koristim ovaj neki povoljan vjetar, ovo  mirno jedrenje morem.  Polako. Korak po korak. Naučih da velika očekivanja obično vode u slijepu ulicu, da se kao valovi razbiju o hridi stvarnosti...Ako me ovo jedrenje provede kroz neka čudna vrata, kroz neku maglinu, i ako ona postane ONA, ovo putovanje će biti još ugodnije... Ako ne, pa idemo dalje i plovidba traje k'o pre...

Neka je Mir i Spas na sve dobre ljude ovoga svijeta !

;)

 

06.07.2010.

uspavanka za K.S. :)

Bili smo kod zadnjeg reda klupa, Emir, još neko i ja.  I onda je ona došla, tu je sjedila, bijela košulja i farmerice, već tada su joj  odlično pristajale, i obratila nam se, glasom koji, već  tada, nije podnosio  protivrječje  -HAJDE DA SE IGRAMO RAZLAZA! -  Povokoh se tada, nije to bilo vrijeme za taj front, nije se moglo, trebalo  je  učit', i eto... Sjećam se još i njenog žutog  kaputa, (možda je  čak i bila jakna!), i njenih tad mi se činilo smeđih okica.  Onaj Nedžad se vazda vrtio oko nje, izgledali su kao par, fino su izgledali da se ne lažemo.

Šta još? Da, onih par ,,predavanja,, u kabinetu, onom tamo na kraju hodnika, gdje nismo naučili Bog zna šta,  ali smo popili bar dobrih čajeva, i ona je  grijala noge na grijalici, mislim da je čak par puta dobila i neku dekicu...  I to je bilo to, jednostavno, tad nisu postajale taktičko – logističke pretpostavke za otvaranje tog fronta...

I nije je bilo neko vrijeme. I onda se opet pojavila, zahvalajujući naravno fejsu, i onda je krenulo, opet...

I onda je došao ponedjeljak,  i ta, toliko čekana, kafa. I bilo je to dva i pol sata, kišica kad smo krenuli, i zagrljaj i poljubac na kraju...

Da li mi se čini, ili preuveličavam, ali prvi put da sam se jasno vidio sa nekim, djevojkom pored  koje bih se mogao buditi do kraja života... Nenamjerno, ona to čak nije ni znala ali opalila mi je jednu pravu popravno-disciplinsku,  kao da mi je kazala ,,eh ovo je ono o čem trebaš  pričati i misliti,, i da to jeste tako.  Ali, šta da radim kad je moj sa-svijet takav kakav je, kad je sve oko mene takvo kako je...

Dobro, podnijet ću svoj dio krivice, ali  ne želim sad o tome...Ono što želim reći je da će ta kafa, vjerovatno biti događaj ovog ljeta.  Bilo je zaista lijepo, dvoje prijatelja se jednostavno našlo, i malo pretreslo zadnjih par godina. Ne znam kud će nas putevi odvesti, ali ako bude postojala jedna jedina šansa,  pa neka je i sa promilskim mogućnostima, pokušat ću... Ona jednostavno vrijedi  toga!!!

Laku noć, K !!!

09.06.2010.

O konstruktivnosti Mržnje :)

Dobro jutro

Bez velikog pametovanja, želim napisati par rečenica o konstruktivnosti mržn je.

U opštoj podjeli uloga, i viziji crno bijelog svijeta, uvijek mi je govorilo kako treba biti dobar, pravedan i fin, i kako se treba učiti halaliti i još mnogo toga.  I onda sam ja jedno vrijeme zaista vjerovao u to. Ali zaista. A onda se desilo ,,zlo iz Mordora,,, i onda sam počeo vjerovati u nešto drugo.

U proteklih godinu dana sam naučio da prava mržnja može biti isto toliko konstruktivna kao i prava ljubav. Da se razumijemo, govorimo  čistoj mržnji, bez malih prljavih podlih trikova. O mržnji koja te vuče naprijed, koja te navodi da postaješ sve bolji i bolji, samo zato da bi pokazao koliko mozeš otići dalje od prizemnosti koja te okruživala.  I da se opet razumijemo, ovdje govorim o nečemu što je iskustveno potvrđeno, barem u mojemu iskustvu.

To je bilo kao otkrivanje nekog dijela ličnosti za koji nisam ni znao da postoji. A koji je dodao novi kvalitet  mom životu. Jer sada znam, neću ništa raditi na tome, ali ako dođe prilika za to, znam da bih sve njih mogao gledati kako umiru, i ne uraditi ništa. I osjećaj je dobar, ali baš dobar !!!!  

Puno sunca i toplote želim, uživajte u ovom po svemu sudući divnom toplom danu.  I naučito nešto konstruktivno danas.

17.11.2009.

I WILL SURVIVE !!!

Znam da je to samo period.  Loš period, u ovom slučaju.

 

Po ko zna koji put opet se tražim, pokušavam da se nekako odredim, da si kažem ko sam, kako to ja jesam... I po ka zna koji put ne mogu da nađem odgovor. Vjerovatno sve to izgleda drugačije izvana, za ostatak svijeta sve to izgleda vjerovatno dobro upakovano i očuvano, bez vidljivih oštećenja...
Gledah neke slike... Prošla godina, isti vakat, bilo je tu zanimljivih razgovora, nešto se ipak vrtilo... Pa da, TO JE TO!!!!

Pokušavam dakle da izbjegnem ofsajd zamku, nevješto očigledno, ostajem opet u nedozvoljenoj poziciji, tamo gdje se ne smije biti.

I da pokušam biti brutalno iskren; uživaj u svojoj pobjedi, ti koja si vjerovatno razlog svemu ovome. Uživaj u svojoj pobjedi, pobjedi iz prljave igre... Kako sam samo bio naivan, kako sam dopustio da preko mene dođeš do cilja! I kako mi sada svi predjeli izgledaju odbojno, gotovo odvratno, koliko bih želio da odem negdje drugo, tamo gdje me niko ne zna... Znam da nisam nisam napravio ništa pogrešno, znam nije bilo ružne riječi od mene, ali baš zato tvoja izdaja peče još više... jer vrijeme samo neumitno pokazuje koliko je sve to bilo zabluda... ,,protiv volje umiješan u staru zavjeru strana u staru zavjeru rana,,... heh...

 

Sada mogu samo da te mrzim. I da to ne pokazujem. Da to niko ne zna. Da i ja sam ne znam koliko. Da ne postojiš za mene. I da se nadam da će trenutak osvete doći.

 

Trebam mir. Trebam snagu. Trebam sebe najboljeg kakvog znam. Britkog uma. Odlučnog pogleda. Smirenog.
Moram da pobijedim samog sebe prvo, da bih se onda obračunao s tobom. Da budem spreman kad trenutak bitke dođe, kada kucne taj čas.

 

Molim Te Bože Jedini da budeš moje svjetlo i moja snaga!!!

Molim Te da čuvaš moje prijatelje, gdje god da su !!!

Molim te da svako dobije onako kako je zaslužio !!!

07.10.2009.

PONESI BOJE NAŠIH ZASTAVA !!!!!

Kafa sa Merimom. Jako fin i ugodan razgovor. Koristan nadasve.

Rezultat: X !!!
Mi protiv njih. Pobijedit
ćemo!!!!!

 

Naša zastava je ŠAL OD SVILE !!!!

 

BOŽE JEDINI, BUDI NAŠA SNAGA I BUDI NAŠE SVJETLO !!!!!


Stariji postovi

...ako znaš bilo što...
<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
8966

Powered by Blogger.ba